Marko Polo (15. rujna 1254 - siječanj 8, 1324) bio je venecijanski trgovac, pisac, putnik i istraživač. Iako nije bio prvi europljanin koji je posjetio srednjovjekovnu Kinu, prvi je koji je iza sebe ostavio detaljan opis svojih putovanja.
Točno mjesto rođenja Marka Pola je nejasno i još uvijek je predmet nagađanja. Većina povjesničara se slaže da je rođen u Mletačkoj Republici, odnosno u samom gradu Veneciji. Neki povjesničari i istraživači tvrde da je Marko Polo rođen u gradu Korčuli na otoku Korčuli, koja je tada bila dio Mletačke Republike.
Njegov otac Nikola i stric Mateo, su bili putujući trgovci i veleposlanici mongolske dinastije Yuan pri Vatikanu. Na svom drugom putovanju poveli su sa sobom 17-godišnjeg Marka Pola Putem svile do Kine. Marko Polo se vratio u Europu 1295. i pridružio ratu između Genove i Venecije zapovjedajući galijom koju je sam opremio. Zarobljen je u pomorskoj bitci između Venecije i Genove koja se dogodila 9. rujna 1298. godine u blizini otoka Korčule (Bitka pod Korčulom).
Tijekom svog nekoliko mjeseci dugog tamničevanja u Genovi ispričao iskustva sa svojih putovanja suuzniku Rustichellu da Pisi, koji je zapisao ove Markove priče (a vjerojatno i dodao neku svoju) u knjizi pod nazivom "Milion", poznatiju kao "Putovanja Marka Pola". U doba prije izuma tiskarskog stroja, ova knjiga proširila se diljem Europe neviđenom brzinom. Zaokupila je maštu mnogih Europljana i priznata je kao najvažniji opis svijeta izvan Europe u to vrijeme. Knjiga je omogućila uuropljanima da bolje upoznaju Bliski istok, Indija, Kinu i Japan, i inspirirala mnoge buduće istraživače, uključujući Kristofora Kolumba i Ferdinanda Magellana.
Niccolo, Matteo i Marko Polo krenuli su na putovanje 1271. godine iz Venecije. Putovali su prema unutrašnjosti kontinenta, prelazeći Anadoliju i Armeniju. Zatim su otišli do rijeke Tigris, vjerojatno prošli kroz Mosul i Bagdad. Došli su do luke Hormuz u Perzijskom zaljevu i dalje preko Perzije i Horasana, došli do Balha i Badahšana. U četrdeset dana, prešli su gorje Pamir te se spustili na Tarimsku zavalu. Kroz pustinju Gobi su došli do Kataja u pokrajini Tangut, najzapadnijem dijelu Kine. Dalje su nastavili uz sjeverni dijelom Žute rijeke, te naposlijetku stigli do Khanbalika (današnjeg Pekinga), nakon putovanja koje je trajalo tri i pol godine. U Kataju, Marko je osvojio naklonost Kublaj-kana, i postao njegov savjetnik a kasnije i veleposlanik. 17 godina nakon odlaska, Marko Polo vratio se u Veneciju.
Nakon objavljivanja putopisa Marka Pola, ljudi su kritizirali i ismijavali njega i njegovu knjigu tvrdeći da je ona u stvari niz lažnih i izmišljenih priča. Čak i na samrti, svećenik koji je bio zadužen da pruži Marku posljednje pomazanje, ga je pozvao da spasi svoju dušu, i prizna da je barem dio sadržaja knjige izmišljen. Marko Polo je to odbio kazavši: "Nisam napisao ni pola onoga što sam vidio i doživio jer sam znao da mi nećete vjerovati."
Da li je Marko Polo usitinu posjetio Kini ili nije i dalje je predmet burne rasprave i privlači značajnu kontroverzu. Većina modernih povjesničara vjeruje da je Marko Polo posjetio Kini, prvenstveno zbog mnogih detaljnih opisa života na Dalekom istoku, kao što su spomen novčanica (papirni novac), Velikog Kanala, opisi mongolske vojske, ugljena, proizvodnje vina, azbesta, opis tigra, opis složene organizacije kraljevskog poštanskog sustava. Njegovo spominjanje toponima "Zipang", što je kineski naziv za Japan, prvi je spomen ove zemlje u zapadnoj književnosti. Marko Polo je kroz svoje priče upoznao europljane sa mnogim stvarima iz Kine koje su danas sastavni dio zapadnog načina života, poput sladoleda, pizze, tjestenine, naočala, harmonike, zmaj (letjelica), štapovi za žongliranje .
Godine 1323 Marko Polo je hospitaliziran zbog bolesti. Umro je 8. siječnja 1324, unatoč naporima liječnika, ostavivši iza sebe ženu (Donata) i tri kćeri (Fantina, Bellela i Moretta). Pokopan je u crkvi San Lorenzo u Veneciji.
