Lumbarda je općina s nešto više od 1000 žiteIja. Udaljena je šest kilometara (istočno) od grada Korčule. Rasprostrla se uz obalu malih uvala i po okolnim brežuljcima, a okružuju je prostrana pjeskovita polja vinograda. Do Lumbarde se stiže dobrom, asfaltiranom cestom koja prolazi slikovitim krajolikom borove šume i maslinika. Ovdje je u III. st. prije Krista osnovana grčka (helenistička) poljoprivredna naseobina iz koje potječe Psefizma te Gnathia vaze iz grobova (sada u Gradskom muzeju).
Rimska villa rustica (seosko imanje) bilo je u polju sa sjeveroistočne strane današnjeg naselja u blizini obale tzv. Bilih žala. Od 16. stoljeća imučni Korčulani, zemljoposjednici gradili su u Lumbardi na odabranim mjestima utvrđene ljetnikovce kaštele, neki od njih su do danas dobro očuvani i nastanjeni: kašteli Nobilo, Milina, Kršinić i dr.
Na brežuljku sred starog dijela naselja Veloj glavici nalazi se trobrodna župna crkva sv. Roka, a u mjestu je nekoliko manjih starih kapela: sv. Bartul, sv. Petar, Mala Gospa. Okružena vinogradima ističe se crkvica sv. Križa iz 1774. godine pred kojom je karakteristični trijem.
Žitelji Lumbarde bavili su se stoljećima poljoprivredom, najviše vinogradarstvom, zatim ribarstvom i kamenoklesarskim zanatom. Ovdje je rođeno nekoliko istaknutih suvremenih hrvatskih umjetnika, kipara i slikara: Ivo Lozica (1910. - 1943.), Lujo Lozica (1934.), Stipe Nobilo (1945.), a najznačajniji je Frano Kršinić (1897. - 1981.). Njegovoje djelo brončani spomenik Palima u II. svjetskom ratu u središtu mjesta te brončani reljef Ribari na zgradi hotela. Nedaleko je kuća-atelijer i zbirka lokalnog kipara, amatera, seljaka Ivana Jurjevića-Kneza (1920.) s njegovim radovima u kamenu i drvu.
Danas se mjesno stanovništo osim poljoprivrede bavi i turizmom: uz hotele je nekoliko kampova i mnogo privatnih pansiona, ugostiteljskih radnji, trgovina, a također i manja marina.
U Lumbardi djeluje kulturno umjetničko društvo Ivo Lozica koje njeguje glazbu, pjevanje, folklor i dramski amaterizam.
